Zelenkovac je planinsko izletište udaljeno oko 70 kilometara jugozapadno od Banjaluke. Tako se zove i bistri planinski potok na kome je prije nekoliko vijekova izgraðeno petnaestak vodenica. Jednu od njih je u ljeto 1985. naselio likovni umjetnik Borislav Jankovic, sa željom da istu preuredi u atelje i prostor za svoj umjetnièki rad. Kako je vodenica bila dimenzija dva sa dva metra, što nije bilo dovoljno za predviðene sadržaje, umjetnik je odluèio da je proširi i uredi po svom ukusu. Tako nastao objekat, kao i predivan prirodni ambijent, poèeo je da privlaèi pažnju kako mještana tako i sluèajnih prolaznika... 
Zelenkovac je planinsko izletište udaljeno oko 70 kilometara jugozapadno od Banjaluke. Tako se zove i bistri planinski potok na kome je prije nekoliko vijekova izgraðeno petnaestak vodenica. Jednu od njih je u ljeto 1985. naselio likovni umjetnik Borislav Jankovic, sa željom da istu preuredi u atelje i prostor za svoj umjetnièki rad. Kako je vodenica bila dimenzija dva sa dva metra, što nije bilo dovoljno za predviðene sadržaje, umjetnik je odluèio da je proširi i uredi po svom ukusu. Tako nastao objekat, kao i predivan prirodni ambijent, poèeo je da privlaèi pažnju kako mještana tako i sluèajnih prolaznika...Zbog odluke da se nakon dugogodišnjeg školovanja i lutanja po svijetu skrasi
u vodenici usred stogodišnje šume, umjetnik nailazi na nerazumjevanje ljudi koji su ga okruživali, te ga stoga proglašavaju i ludim. To takoðe predstavlja velik problem za njegovog oca koji je oèekivao da mu mlaði sin, nakon školovanja u besparici i neimaštini kakve su znale zadesiti siromašnu zemljoradnièku porodicu, zapoène karijeru kao ljekar ili inženjer, zapravo društveno priznato zanimanje za ovu provincijsku sredinu. Pored toga, ovdje su nakon drugog svjetskog rata pa i danas, prisutne migracije stanovništva ka velikim centrima i inostranstvu. Naroèito je ovo bilo neplodno tle za umjetnike i ljude od duha. Tako su rijeke ljudi otišle odavde u
nadi da æe svoje snove i želje ostvariti. Mnogima je to i pošlo za rukom, ali oni su svoj uspjeh postizali daleko od rodnog kraja. Borislav Jankoviæ se zainatio i ostao. U adaptiranoj vodenici pored Ateljea otvara nesvakidašnju umjetnièku galeriju, sa neobiènim i pozitivno provokantnim, filozofskim nazivom: "Zašto nije otišao Boro !?". Ubrzo zatim, u ovo mjesto dolaze i drugi umjetnici, novinari, intelektualci i ljubitelji prirode. Ovdje se održavaju raznovrsne manifestacije, kao što su likovne kolonije, rok koncerti, veèeri poezije, školski èasovi u prirodi, pozorišne predstave, sportska takmièenja i slièno.
Zelenkovac tako postaje oaza povratka èovjeka prirodi, oplemenjenoj kulturnim i drugim raznovrsnim sadržajima. Dolazak sve veæeg broja posjetilaca zahtjevao je stvaranje uslova za njihov boravak u prirodi. Tako je izgradeno nekoliko drvenih kuæica, bungalova sa dvadeset ležajeva, mnoštvo klupa i drvenih mostiæa. Onima koji doðu u Zelenkovac i susretnu se sa oštrim i èistim planinskim zrakom, nakon probuðenog apetita nudi se i zdrava domaæa hrana pripremljena na ognjištu. Dolaskom u Zelenkovac ljudi zaboravljaju na probleme iz svoje sumorne svakodnevnice, opuštaju se i predaju stvarima kao što su odmor, zabava, sport, ljubav i stvaranje novih djela. U ovakvom ambijentu rodila se potreba i želja da se ukaže na životnu sredinu, koja je globalno gledano sve ugroženija. Tako je slijedio i nastanak Ekoloskog Pokreta Zelenkovac.