Deset godina kasnije, Crna Rijeka 1998-2008

Na Crnoj Rijeci ljeta gospodnjeg 1998 godine, odmah nakon osnivanja Ekološkog Pokreta uhvatili smo se u koštac sa jednim od najveæih  problema po životnu sredinu kod nas-ljudski nemar i društvena nebriga oko odlaganja nus produkata i vlastitog otpada.
Velika radost,elan i želja  stvorila se u našem taboru, prvih dana ljeta kad smo  kupili prvi kompijuter i internet u krajeve zapadno od Banja Luke.Donijeli smo te èarobne kutije u ratom porušenu i opustošenu zemlju i dobili signal dalekih kontinenata.Dok su naši sugraðani popravljali krovove i ono što nije izgorjelo, vjeæali smo, vjeæali i odluèili da prvo oèistimo rijeku, misleæi i nadajuæi se da, kad se vrate  stanovnici u naš mali grad, biæe èist i lijep a rijeku æemo moæi da pijemo.
Dan ,,D,, zapoèeo je metlom u ruci tadašnjeg Gradonaèelnika Banja Luke, gospodina Umiæeviæa, da kažemo simboliènom porukom, da na isti naèin ,svi krenemo od svojih dvorišta.

Dva gumena èamca, jedan šator, lopata sjekira,baterija,štap za pecanje i kutija šibica, bilo je sve što smo imali u startu. Istovarili smo to na obali jezera gdje se Crna Rijeka, puna svega  uljeva u Vrbas. Pet naših kršnih momaka, stanovalo je usred ekološke katastrofe.Danju su autobusi HE,,Boèac,, dovozili grupu volontera i nakon osmoèasovnog vaðenja otpada golim rukama iz mutne Crne Rijeke, vraæali ih natrag u grad.Pržilo je sunce i lile su kiše. Iz vode je izvaðeno  22 tone otpada. Ljudska mašta bi teško mogla na jednom mjestu iskupiti  sve te vrste smrada i otrova;plastiène boce,staklo, gume od automobila, akumulatori, uginula stoka,djeèje igraèke, kondomi,higijenski ulošci  a neka pametna glava iz oblasti medicine,niz obalu, lako se oslobaðala ljekova,potrošenih šprica i kojekakvih prašaka....Sve to je tovareno u crne plastiène vreæe i kamionima odvoženo na regionalnu deponiju. Od sponzora, još, posebno, možemo istaæi Dom Zdravlja ,,Jovan Raškoviæ,,iz M grada. Kad su nam kao sponzorstvo ponudili besplatnu medicinsku pomoæ ljekove i druge hitne usluge, pomislili smo da nam to neæe zatrebati.Ali sjetili smo se obeæanja Dr. Radivoja Eraka, kad nam je našeg druga ujela zmija, na obali te Crne Rijeke.U bolnici su ga previli  i eto spasili ga sigurne smrti
I da ne dužimo, rijeku smo oèistili, ubacili u nju splav, roštiljali pored rijeke, kupali se u njoj misleæi da æe takva ostati. Da bi sprijeèili novo smeæe predložili smo vlastima da postavimo mrežu, kako bi, barem prikupljali, ono, novopridošlo. Vlast je æutala a mrežu je dozvolila da stavi banjaluèki biznismen koji uzgred reèeno, na ulazu u Banja Luku ima hemijsku industriju deterðženata
Ovim putem spomeniæemo ih i odati im zahvalonst za ovu akciju; Miloš,Zdjelar,Daka,Janis(ruski državljanin)Dragana,Neðo,Kiæo,Goca,Lakiæ i eto ja koji sam napisao ovaj tekst.