Kako napisati da je preiljepo

Dan je lijeno odmakao za svojom sjenkom.Vrhovi su progutali žutu loptu, èije su se zrake, nemoæno predale rumenilu i pogubile u ponoru, na kojem su,zatim, istrèale nekolike zvjezdice, najavljujuæi neku drugu kuglu, kako èovjek noæas nebi bio sam.

   Pošla je ta druga  lopta da raste  i da se sve manje žuti, razgoneæi grane okiæenog Zelenkovca u bezbroj kristala.U mir stogodišnje šume  uklopio je svoju hramnoji veseli, planinski potok.Neda se  ledu jer i ribe su u parovima zašle u pliæak i oku nevidljivo, uranjaju ikru pod vlažni pjesak. Snijeg, beskrajno bijel se zamotao u ljuljaške,klupe i promrzle grane prkoseæi svemu što je ljetos ovdje èinio èovjek. Èovjek, razumno biæe, ubuðali homosapines elktroniks,izaðe iz svog toplog skrovišta taruæi pod nogama škripavi snijeg, ne èudeæi se kako se onaj idiot zaljubio u Kristinu baš na ovakvom mrazu i igri zeleðenih perli.
Pokušavam noæas otkriti uglove iz kojih svjetlucaju mrazni i nepomièni svici, shvatajuæi koliko smo nemoæni pred trenutcima majke prirode.Sa neke uspavane i ošamuæene grane se otme prah, pospe mi obrve i trepavice,te scenu još više zasvjetluca ,èineæi mi unutrašnjost kaputa i tijela još toplijom..Pokrov  debelog smeta, popusti pod težinom noge i ništa se ne dogodi do da se prah podigne za èizmom i zalijepi za jutros uglancanom kremom.Mjesec je veæ zauzeo prostor na sredini nedefinisane bjeline neba, kojeg su uokvirile  okiæene jelke, kao zapete da jednog trenutka  odlete u ponuðenu dubinu svemira.
Kratki žal što nikog nema da ovu kartinku podjelimo,razgoni putnièki boing, vozæi lagani slalom izmeðu ono malo zvjezda, što mjesec ne uspjeva da pokrije svojom refleksijom. Blještavilo i harmonija se neda kopirati i ,,svae as,,u oko oèaranog posmatraèa, izgubljenog u ljepoti i nemoæi da odgovori svevišnjem stvaraocu.Ovo je bog oko nas.Ovdje se priklanjamo i poklanjamo zahvaljujuæi èaroliji neviðene ljepote.Jedino što sam uspio da se vratim u toplu sobu i natipkam ove redove koje Vam od srca šaljem, bez obzira dali ste dobri ili loši i šta æete poslije reæi.

Boro sa Zelenkovca