Arhiva vijesti
S tugom i bolom javljamo svima da je teška bolest leukemija odnijela život našem Milošu.
Miloš je umro 4.4.2002.godine.
Hvala svima koji su pokušali da pomognu!
Roditelji, rodbina i prijatelji!
Pismo je upuæeno svima našim rasutim po svijetu, kao i onima koje ovo tangira, onima koji se usudiše da ostanu ovdje, kao i onima koji nisu imali kud da odu. Sada je jasno, da pred sobom imamo plan o našem raseljenju i nestanku naše vrste. Na kljuènim mjestima su postavljeni ljudi, koji ne rade za nas i naše dobro (poslije ovog pisma æu imati problema). Lokalna samouprava (èitaj opština) je država za sebe. Ona ne radi ništa osim sakupljanja, poreza, taksi i uzimanja danka podanicima (oni koji daju). U proteklih 70 godina (možda i više), naše opštine, juzno i zapadno od Banjaluke, nemaju niti jedan projekat, koji bi razvijao sopstvene resurse. Èitav region je raseljen, skrhan ratom i doveden u bijedu. Sav napredak èinili su individualci, liènim radom i ulaganjem onoga sta su imali i sta nisu imali. Praktiènije reèeno što su zaradili na privremenom radu u zapadnoj Evropi. Sami.
Dugo nismo pisali narodu na internetu. Stvarno nas je sramota. Doduse, imali smo mnogo posla u sumi i na terenu. Prvo Dzipijada je bila 5, 6. i 7. jula. Bice zapamcena po skupu odlucnih i pravih zaljubljenika u prirodu i voznju po neprohodnim vrletima. Bice zapamcena po uspjesnom prevrtanju Pincgauera (bez zrtava), po destinacijama (trka u polju, penjanje uz brdo kod taligrafa, silazak niz strmine prama Ribniku, kupanje u Sani, prelazak preko rijeke i logorovanje u Vrbljanima kod Sane...)
Velike zasluge pored Vese Sovilja, Borislava Marica, Nacelnika opstine Mrkonjic-Grad Slobodana Udovcica za uspjeh kolonije ima i Ministar za Nauku i Kulturu u Vladi RS, gospodin Mitar Novakovic. Onog dana kad nas je Ministar posjetio umjetnici, koji su ipak najzasluzniji za uspjeh kolonije, pokusali su da ga oboje i da ga svasta pitaju, da mu doskoce pa cak su pokusali i sa rakijom ali Ministar je ostao dostojanstven i sa svima porazgovarao, to sto su mu na odijelu ostale fleke od boja, nije ga ljutilo a na kraju je nazdravio umjetnicima sa jednom domacom.
Pozdrav svima koji su odluèili da otvore ovu našu stranicu istorije u prvoj Eko Zoni na Balkanu (i šire, vidjeæemo koliko šire, koliki je Balkan, kolika Evroazija, šta je èije, to æemo se obraèunati kasnije).
Da se zahvalnimo onim najupornijim 3000 ljudi koji su podržali i izdržali Džez festival 4. po redu i muzièki najkvalitetniji. Kao i do sad (sada mnogo više) mladi ljudi su se raspršili po šumi sa šatorima vreæama, roštiljèiæima i malo muzike, malo ljubavi(neki više neki manje), opet malo piva i tri dana bez gužve, incidenata i gluposti. Ljubazni domaæin Vas ljubi sviju.